Vještačka inteligencija više nije futuristički koncept, već je postala sastavni dio savremenog života, mijenjajući industrije, obrazovanje i međuljudske odnose. Kako automatizacija postaje sve prisutnija, potreba za razvojem vještina raste, naročito kod osoba koje obavljaju poslove sa nižim nivoom kvalifikacija. Za mnoge odrasle, posebno one sa nižim nivoom vještina, praćenje brzih tehnoloških promjena predstavlja ozbiljan izazov.

Transformativni potencijal vještačke inteligencije u obrazovanju odraslih nudi jedinstvene mogućnosti da se odgovori na specifične potrebe niskokvalifikovanih učenika. Omogućavanjem fleksibilnog i personalizovanog učenja, AI može osnažiti pojedince da se uključe u obuke koje su prilagođene njihovim potrebama. Ipak, ukoliko se ne pristupi pažljivom dizajnu i implementaciji ovih rješenja, postoji rizik da odrasli sa osnovnim vještinama budu isključeni iz ovih procesa.

Potreba za Inkluzivnom cjeloživotnom učenju

Širom Evropske unije, poslovi se brzo mijenjaju kako vještačka inteligencija i digitalni alati postaju sve prisutniji dio radnog okruženja. Prema 2023 OECD Employment Outlook, dva od pet poslodavaca navode da nedostatak relevantnih vještina već predstavlja prepreku za primjenu vještačke inteligencije na radnom mjestu. Iako je unapređenje vještina zajednički prioritet, nije svaki učenik na istom startu. Za mnoge niskokvalifikovane odrasle osobe, digitalni alati za učenje mogu djelovati nedostupno ili čak zastrašujuće. Negativna ili obeshrabrujuća prethodna iskustva sa obrazovanjem takođe mogu predstavljati prepreku. Bez ciljanih napora da se učenje učini pristupačnim, prijatnim i relevantnim, nejednakosti se mogu produbiti umjesto da se smanje.

Politika ima ključnu ulogu u ovom pogledu. Ulaganje u digitalnu infrastrukturu je važno, ali jednako je značajan i ljudski aspekt – informisanje, savjetovanje i inkluzivne strukture podrške. Iznad svega, programi učenja moraju biti smisleni i dostupni kroz fleksibilne oblike realizacije, kako bi bolje odgovarali raznolikim potrebama i iskustvima učenika.

Otklanjanje barijera u pristupu i sistemskih nedostataka

Iako se online učenje sve više širi, previše odraslih i dalje ostaje isključeno.  Studija 2020  Kapetaniou pokazuje da pristup obrazovanju unaprijeđenom vještačkom inteligencijom uveliko varira u zavisnosti od geografije, prihoda i infrastrukture. U ruralnim ili niskoprimanjskim područjima, ograničen pristup internetu i zastarjeli uređaji i dalje predstavljaju velike prepreke..

Međutim, fizički pristup je samo jedan dio priče. Kulturni faktori – poput straha od neuspjeha, osjećaja nelagode u vezi sa učenjem ili nepovjerenja u digitalne sisteme – mogu učiniti da ljudi oklijevaju da se uključe. Za pružaoce obrazovanja, od suštinske je važnosti da razumiju ove emocionalne i društvene prepreke i da se obrate učenicima na način koji uvažava njihovu stvarnost.

Zajednički centri za učenje, biblioteke i pouzdane lokalne organizacije imaju ključnu ulogu. Kroz zajedničko osmišljavanje programa sa učenicima i kreiranje podrške koja odražava stvarne životne izazove, možemo izgraditi inkluzivnije puteve koji otvaraju vrata, umjesto da ih zatvaraju.

Izgradnja povjerenja kroz AI pismenost

Razumijevanje vještačke inteligencije nije samo sticanje nove tehničke vještine – ono predstavlja osnovu za samopouzdanje i aktivno učešće u savremenom društvu. Za starije osobe ili one sa ograničenim digitalnim vještinama, učenje osnova o tome kako AI funkcioniše može biti ulazna tačka za dalji razvoj.

U istraživačkom članku nazvanom AI pismenost za radnu snagu koja stari Chetty (2023) ističe se kako ciljane obuke o pismenosti u oblasti vještačke inteligencije mogu razjasniti algoritme, izgraditi povjerenje i smanjiti anksioznost u vezi sa digitalnim promjenama. Ovi programi najbolje funkcionišu kada koriste jasan jezik, primjere sa kojima se ljudi mogu poistovjetiti i praktične aktivnosti. Bilo da je riječ o razumijevanju kako funkcionišu sistemi preporuka ili učenju prepoznavanja pristrasnosti u automatizovanim odlukama, mali koraci mogu značajno povećati samopouzdanje.

Važan je i format. Kombinovani pristupi koji spajaju direktnu, ličnu podršku sa praktičnom upotrebom tehnologije obično su uspješniji od samostalnih online kurseva. Pored toga, vođstvo i podrška kroz mentorstvo, grupe vršnjaka ili jednostavno prijateljsko okruženje mogu imati značajan doprinos za osobe koje se ponovo uključuju u proces učenja.

Radno mjesto kao Hub za učenje: Uloga AI

U mnogim sektorima, učenje na radnom mjestu predstavlja prvi kontakt odraslih sa razvojem digitalnih vještina. Vještačka inteligencija može biti moćan alat u tom kontekstu: inteligentni sistemi za podučavanje, aplikacije za prilagođeno učenje i platforme za procjenu vještina već se koriste kako bi obuke bile prilagođene individualnim potrebama.

Međutim, AI nije rješenje koje odgovara svima jednako Istraživanje Roumell & Jabarkhail (2023) Podsjeća nas da radnici sa nižim kvalifikacijama često trebaju jasne smjernice i podsticaj da se uključe u učenje na radnom mjestu. Bez vremena, podrške nadzornika ili kulture učenja, čak i najnapredniji alati mogu biti neefikasni.

Najuspješniji modeli kombinuju tehnologiju sa ljudskom povezanošću. Individualni coaching, zajedničko učenje u zajednici i redovne povratne informacije pomažu učenicima da zadrže fokus i ostanu na putu učenja. Kada poslodavci ulažu ne samo u platforme, već i u ljude, AI može postati vrijedan alat za kreiranje dinamičnijih i inkluzivnijih obrazovnih okruženja.

Dizajn je važan: Kako učini da AI radi za svakog

Jedan od najčešće zanemarenih problema u obrazovnoj upotrebi vještačke inteligencije je dizajn. Ako se platforme prave za tehnološki pismene i visoko obrazovane korisnike, postoji rizik da se isključe oni kojima je podrška najpotrebnija. Verhagen (2021) Navodi da mnogi AI alati pretpostavljaju određeni nivo samostalnosti ili vještine koji jednostavno ne odražava raznoliku stvarnost odraslih učenika.

Od teško razumljivih interfejsa do sadržaja koji je dostupan samo na dominantnim jezicima, prepreke mogu biti suptilne, ali značajne. Takođe, treba pomenuti rizik od algoritamske pristrasnosti — sistema koji nenamjerno diskriminišu određene grupe na osnovu njihovog porijekla ili obrazaca u podacima.

Da bi se izbjegli ovi izazovi, obrazovne tehnologije treba da budu inkluzivno dizajnirane od samog početka. To može uključivati testiranje sa različitim korisnicima, integrisanje pristupačnih funkcija poput glasovne interakcije ili prevoda, kao i uvođenje povratnih mehanizama koji omogućavaju poboljšanja u realnom vremenu. Efikasan dizajn prevazilazi samu funkcionalnost; treba da daje prioritet i jednakosti.

Razmatranje inkluzivne upotrebe AI u obrazovanju odraslih

Popuni istraživanje sada!